Gledam život kako teče,
secam se nas,
kako smo bili srećni svako veče. Nasmejani smo bili skupa, sada tu sreću čuva naša klupa, na kojoj smo sedeli i živjeli život ovaj. A sada, došao je kraj svemu, što smo gradili za nas dvoje, za naša maštanja, A sada pitam se čemu sve? Ne može se zaboraviti tako lako, Ako mislis da moze reci mi kako? Ovo pitanje me muci satima,
danima,mjesecima, godinama. Odgovora nema nigdje.
Trazila sam ga od svih. Da sam ga nasla davno bih ga pretvorila u stih.
secam se nas,
kako smo bili srećni svako veče. Nasmejani smo bili skupa, sada tu sreću čuva naša klupa, na kojoj smo sedeli i živjeli život ovaj. A sada, došao je kraj svemu, što smo gradili za nas dvoje, za naša maštanja, A sada pitam se čemu sve? Ne može se zaboraviti tako lako, Ako mislis da moze reci mi kako? Ovo pitanje me muci satima,
danima,mjesecima, godinama. Odgovora nema nigdje.
Trazila sam ga od svih. Da sam ga nasla davno bih ga pretvorila u stih.
Коментари
Постави коментар