ČEKATI

Gledam kroz otvoren prozor,

lete ptice,

Mislim na tebe, zamišljam

tvoje lice.

Pitam se da li i ti gledaš

kako lete,

Želiš li opet biti

dijete?

Pitam se da li isto gledamo

život koji imamo sada i

onaj koji smo imali nekada.

Pitam se da li poželiš nekad

da siđeš kod nas,

Da proživiš još koji dan?

Dosadi li ti biti sam?

Čuje li iko tvoj divan glas?

Pitam se kakav je osećaj biti

 ptica?

Možda ipak neka od njih nosi

odraz tvoga lica.

Šapućem sebi,

Misleći da će vjetar odnijeti

riječi tebi:

Letiš li ovih dana

Iznad ovog ružnog grada?

Vjerovatno sada živiš anđeosku

bajku koju svi mi čekamo, želimo da 

je nađemo.

Barem želim da mislim da je

tako sada,

Nadam se da si svjestan, da

 postojiš negde,

Nadam se da ćemo se sresti

nekada,

Jer ja te vidim svugde.

Nadam se da ćeš mi i tada

biti prijatelj koji si bio.

Nadam se da me nisi zaboravio.